Sie können Bookmarks mittels Listen verwalten, loggen Sie sich dafür bitte in Ihr SLUB Benutzerkonto ein.
Medientyp:
E-Artikel
Titel:
Protest Music, Urban Contexts and Global Perspectives
Beteiligte:
Kutschke, Beate
Erschienen:
Department for Music and Musicology of the Croatian Academy of Sciences and Arts, Croatian Musicological Society, Music Academy of the University of Zagreb, 2015
Erschienen in:International Review of the Aesthetics and Sociology of Music
Beschreibung:
<p>This article argues that urban environments in the 1960s and 1970s provided excellent music-cultural and political conditions that stimulated not only protest, but also the creation and performance of protest music. It demonstrates this by means of two case studies. The music of the Krautrock band CAN in Cologne and the Volksambulanz Concert in West Berlin can be considered as emerging from both cities' unique political and cultural situations. These were, paradoxically enough, the long-term results of the reorganization of Germany after 1945. Both cities possessed lively avant-garde music scenes with musicians from all over the world, as well as communal grievances that triggered protest and protest music; West Berlin was additionally marked by its specific status as a demilitarized zone and immured city. Očito je da su urbane sredine dobre kolijevke za protest. Kompaktna, zbita susjedstva sažimlju različite životne stilove, mišljenja i vrijednosne sustave te tako kataliziraju sukobe u protestne aktivnosti i revolte. Urbana zgusnutost omogućuje mobiliziranje dovoljnog broja protestnih osoba, aktivista, simpatizera i masovnih medija koji šire poruke disidenata. Ne iznenađuje da su središta protesta tijekom 1960-ih i ranih 1970-ih bili gradovi poput Berlina, New Yorka, Pariza, Amsterdama, Rima i Tokija. Međutim, u tim su desetljećima urbane sredine stvarale i specifične glazbeno-kulturne uvjete koji su poticali stvaralaštvo i izvođenje protestne glazbe. To je bilo vidljivo u Kolnu i Berlinu. Glazba sastava Krautrock CAN u Kolnu i koncert Volksambulanza u Zapadnom Berlinu mogu se razumjeti stoga što potječu iz jedinstvenih situacija tih dvaju gradova što su, paradoksalno, bile dugoročne posljedice reorganizacije Njemačke nakon 1945. godine. Dok je dobro poznato da je CAN razvio svoj jedinstveni Krautrock stil tako što je zauzeo buntovnički odmak od avangardne estetike učitelja njegovih članova, lokalni, tj. urbani uvjeti za taj potez do sada su bili nepoznati. Koln je prije svega imao neobično visoko razvijenu avangardnu glazbenu sredinu bez koje bi CAN-ova nepokorna estetička orijentacija bila bez ozbiljnog bauka. Nadalje, ova preorijentacija nije bila samo glazbeno-estetičkog karaktera, nego je bila i politički motivirana. Razgovori s Irwinom Schmidtom pokazuju do koje je mjere njegov način odnosa spram glazbeno-estetičkih pitanja bio isprepleten s potrebom da se nagodi s njemačkom nacionalsocijalističkom prošlošću. Koncert Volksambulanza početkom 1974. godine dogodio se na jednom od vrhunaca sukoba između zapadnoberlinske vlade i u to doba uglavnom lijevo orijentiranih građana. Kao i 1971, godine 1973/74. sukobi su se zbivali oko zatvaranja bolnice Bethanien (Betanija) u Berlin-Kreuzbergu. Dok se 1971. sastav Ton Steine Scherben angažirao u zaposjedanju dijela bolnice, dvije godine kasnije avangardni kompozitori Erhard Grosskopf (Zapadni Berlin) i Cornelius Cardew (U.K.), obojica članovi borbenog komiteta ‘Dječja klinika u Betaniji’, borili su se da spriječe transformaciju Betanije u umjetnički centar. Oni su to činili u korist dječje vanjske (ambulantne) klinike. To su bili okviri unutar kojih je Grosskopf organizirao koncert Volksambulanza s glazbom Cardewa, Frederica Rzewskog, Christiana Wolffa i njegovom vlastitom glazbom. Koncert je ciljao na to da zadobije podupiratelje za namjere borbenog komiteta izvođenjem kompozicija koje su - uglavnom na temelju tehnike glazbenih citata - podsjećale na prošle i tadašnje, uspješne i neuspješne političke bitke. One su komemorirale važne političare i umjetnike komunističkog i starog radničkog pokreta koji su postali žrtve sukobljenih političkih snaga; oplakivali su oslobodilačke pokrete Latinske Amerike, hvalile kinesku Kulturnu revoluciju i napadale društvene nepravde SAD-a. Koncert Volksambulanza učinio je vidljivim uske veze između pojave protestne glazbe i aktivnosti DAAD-a (Zapadno-njemačka služba akademske razmjene) tijekom 1960-ih i 1970-ih. Pozivajući umjetnike i intelektualce da žive i rade jednu godinu u Zapadnom Berlinu i da na taj način održavaju zazidani grad kulturno živim, DAAD je doveo ove krajnje kritičke kompozitore u Berlin gdje su se angažirali u protestu protiv vladinih planova. Stoga ne iznenađuje da su nenjemački kompozitori s koncerta Volksambulanza - Cardew, Rzewski i Wolff - bili prijašnji ili tadašnji stipendisti DAAD-a.</p>